Zlato su osvojili David, Hrvoje i Dora. Sve borbe su odlično odradili u svojim kategorijama, i baš zaslužuju pohvalu za svoj nastup. Tu je bila i motivacija i borbenost od samog početka do kraja. Dora je umalo proglašena najboljom kadetkinjom turnira. Zauzela je 2. mjesto na rang listi kadetkinja.

Dodo je osvojio srebro, a Denis je osvojio broncu. Malo je obojici nedostajalo do malo sjajnije medalje.

Toma je imao 2 pobjede, ali u prepunoj kategoriji ni 2 pobjede mu nisu bile dovoljne za medalju. 

S nastupom smo počeli tek 15 do 3 poslijepodne. Bilo je samo 10 borilišta za borbe, forme i kick. U svakom slučaju premalo. Otvaranje je po običaju dugo trajalo, skoro puna dva sata. To je samo uzalud izgubljeno dragocjeno vrijeme. Uspjeli smo krenuti u 9 sati navecer iz dvorane, zahvaljujuci jedino jednoj zeni iz kluba domaćina, koja nam je ljubazno dala medalje. Inače tko zna kad bismo mogli krenuti. Druga zena koja je dijelila medalje nam uopce nije htjela dati medalje, naš upit je arogantno odbila, a takvo nekorektno ponašanje nismo do sad sreli nigdje u svim ovim godinama u kojima nastupamo na raznim turnirima u raznim državama. Isto tako u petak na vagi umjesto 900 kuna kotizacije, čovjek zadužen za kotizaciju nam je htio naplatiti 918 kuna i nije to znao obrazložiti nego je samo promrmljao nešto u vezi nekog tečaja. Ako plaćamo u kunama ne treba nam nikakav tečaj, zar ne?! Isto tako ni on nije bio susretljiv u davanju bilo kakvih informacija u vezi turnira. Tako da nam je ovaj Jastreb Open zaista ostao u lošem sjećanju. Kući smo stigli iza 4 ujutro.